...heaven wasn't made for me...

Danas sam mogla (mislim da još uvijek mogu......) zaplakati na bilo što......... na reklamu, neku riječ............stvarno mi se stalno plakalo...............razmišljala sam o sebi, i svom životu, i shvatila da mi ništa nije dovoljno dobro..............ništa me u potpunosti ne ispunjava.......rijetke stvari su mi zanimljive...................znam i sama da se nemam baš na što žaliti............ocjene su mi ok, imam i kako-tako dobre frendove.............materijalna situacija mi je isto ok...........sebi osobno sam poprilično slatka, a znam i da određen broj ljudi dijeli to moje mišljenje, ali meni to nije dovoljno.................želim više izlaziti, i onda i to učinim, i onda mi tamo bude dosadno........stalno nailazim na neke glupe zidove.................tako me živciraju..........daj nek se više maknu!!!!!!!!!!!! Uopće ne uspijevam naći nešto što me uistinu veseli.............tako mi je dosadno..........nimalo ne kužim čemu to sve........čemu život............u biti znam čemu život, ali to nikako ne mogu dostići............isto tako sam i stalno u potrazi za nečim.............za životom.............shvatila sam da mi što više razmišljam, sve gore mi je............sve se lošije osjećam..............i sve me manje stvari zanima.............i sve što odlučim, nikad ne izvršim....................svaki puta kad kažem da sljedeći put neće biti tako, da će biti bolje, bude još gore!!!!!!!!!!!!!!! Mislim da sam izgubila vjeru..............ne mislim na vjeru u boga, mada sam i tu upitna, nego mislim na vjeru da će biti bolje, da ću uspjeti, vjeru u ljubav............u sebe................mislim da je to još najgore od svega..........evo, i sad bih mogla plakati...........šteta je što me ništa ne nasmijava........mada mislim da su tu moju vjeru ubili ti svi neuspjesi............... ne znam..........iako što više stvari znam, to mi je gore..............grozno mi je kad znam što mogu učiniti da mi bude bolje, i onda to jednostavno ne mogu učiniti.........kao da me neka sila sprečava da to učinim.............imam osjećaj da sve znam u teoriji, ali u praksi........to je već nešto sasvim deseto.......................i kako glupo..............većinu mog dosadašnjeg života sam provela tražeći samoću.............uvijek sam željela biti sama.............samo sama............bez ljudi...........obožavala sam biti sama..............sad sam sama...............i nisam sretna..............sad želim ljude............kako koma.............ja................

roza, lila ili koja već boja (boja mog bloga) je zato što mi je ta boja baš simpa...........
nisam baš neki fan crne i crvene boje...........
mada obožavam vampire, vještice...........i tako te gluposti...........
obožavam hanibala, i baš bi htjela biti kao on............
i više sam nesretna nego sretna...........
mislim da čak i obožavam tugu, no to je zasigurno neka druga priča...........
ali, ova boja mi je baš simpa.............
pa eto, pozdrav svima............

Ej........
Nisam već poprilično pisala........
Uglavnom mi se nije dalo.........
Bila sa lijena............
A i nije se ništa pretjerano događalo, tako da nisam ni imala ništa važno za napisati.......
Uglavnom čekam praznike.............
Sad mi je konačno došlo lijepo vrijeme, pa se mogu zezati.............
I tako.....
Jednostavno ne znam šta bi pametno napisala.......
Kako trenutno ne razmišljam o ničemu ''mudrom'' ne znam šta da pišem...........
Pa eto.............

šta god učinila, zažalit ću..............
na kraju ipak nisam ništa učinila...................

sad ne znam dali da gledam titanic............
ne volim taj film jer znam da takva ljubav ne postoji...............
uvijek me ubiju ti ljubavni filmovi...............
sve mogu preživjeti................
smo ljubav ne...........
ide mi na živce!!!!!!

Čim sam se probudila, znala sam da će ovaj dan biti jadan.......... No, on je bio i gori od toga....... Doživjela sam par tolikih razočaranja............ U život, sebe, ''prijatelje'', njega............ Tako sam plakala............. Kao nikad do sada............... Osjećala sam se kao da...... Ne znam ni sama............ Bilo mi je užasno............. Sad sam malo ok, ali rekla sam nema šanse da se ikad više tako osjećam............Mislim da taj plan neće zaživjeti, jer svi takvi propadnu............. Jedino što me stvarno začudilo da mi je u svemu tome na neki način potpora bila jedna osoba koju sam čak počela prezirati............. Fakat ne kužim koja je poanta života, ali ok....................

Jedan depresivan tekst................
Ovaj svijet ne dopušta čovjeku da umre.....................
Jednostavno te žele ostaviti na životu................
Samo da bi što više patio.................
Onako polako.............
Da ti životnu energiju sisaju na slamčicu.................
I to slamčicu, samo da što duže traje.................
Iako uopće ne kužim zašto živjeti...............
Negdje sam pročitala jednu baš cool stvar..........
'' Sve dobro u životu je ili nemoralno ili nelegalno ili deblja.''
Mislim da je ta rečenica priča mog života....................
Kako glupo......................

evo, samo da pozdravim svijet..............
sinoć je bilo LUDNICA.................

i tak...........
živi se.............
sutra se mora u školu............
pa se mora nešta i učiti................
pusa svima................


...............volim vas................



''Life is a game which nobody has survived!''


.....................................

Znam da ga ujutro neću vidjeti...............
Sve zbog moje lude želje da ga vidim................
Uvijek bude tako.........
Apsolutno nikad se nije dogodilo nešto što sam ja željela.............
Čak i kad bi ja okrenula čitav svemir i sredila da apsolutno sve bude kako treba, uvijek bude nešta..........neka mala sitna mrvica ispadne te na njeziu mjestu nastane rupa, i priča više ne drži vodu.............
Moje moći su ionako premalene da bi mogla čarati, pa da ga začaram............ a n žalost, nisam ni wampirica, pa da ga ugrizem i učinim mojim.............
Šteta, ............
Kako je ljubav strašna stvar.............
Ja inače mislim da se za sve može reći da je potpuno nevažno.............
Ali, ovo je jedino važno...........
I mislim da ljubav i savršenstvo treba tražiti čitav život.................
Možda se nikad ne pronađu, ali mislim da je ipak vrijedilo pokušati..............
Sve u svemu..............
''znam, nema nade
Znam, idu zime,
Samo noćas da sam tvoja......''

Uopće ne kužim zašto razmišljam o njemu...........
Možda zato što sam preslaba da se oduprem toj prejakoj želji.................
Kad objektivno razmišljam, uopće nije tako svršen, tako prekrasan.........
Samo običan i malo sladak.............
Na kad razmišljam subjektivno..............onda je savršen, idealan, sve ono što tražim...........
Mislim da sam jednostavno mogla lijepo živjeti u svojoj zemlji djetinjih snova, bez ikakvog dodira sa tim stranim svijetom...........
Onda sam vidjela njega..............
Učinio mi je tak moj svijet tako nedovoljan i bezvezan.........
Poželjela sam ga..............
Učinio je ono što niko već duže vrijeme nije..............
Unio je svjetla..........
Premda je moj svijet bio svijetao, od vremena je već izblijedio da nisam ni skužila..........
Živjela sam u uvjerenju da je prekrasan i sjajan............
Zatim sa pojavio on, i unio to svjetlo...........
Samo na trenutak...........
No, samo taj blijesak je bio dovoljan da mi postavi novu težnju u životu............
Mada sam mu i zahvalna, jer sam počela upadati u rutinu........
Ništa me nije zanimalo...........
Ali sad imam novi cilj.............
Novi pokretač u životu..........
Razlog da se svako jutro ponovo probudim.................
Da odem u školu.............
Da imam energije.................
Ali znam da on ne osjeća ni približno isto...............
On ima neki svoj svijet................
Neki koji nema veze sa mojim.............
Tako bih ga željela.............